Tako Majka govori

25.03.2024.

Gospina poruka: Međugorje 25. ožujak 2024

„Draga djeco!
U ovom milosnom vremenu molite sa mnom
da dobro pobijedi u vama i oko vas.
Na poseban način, dječice,
molite sjedinjeni s Isusom
na njegovom križnom putu.
Stavite u svoje molitve ovo čovječanstvo
koje luta bez Boga i bez Njegove ljubavi.
Budite molitva, budite svjetlo i svjedoci
svima onima koje susrećete, dječice,
da milosrdni Bog ima milosrđa prema vama.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
________________________________

Djela su dokaz života, riječi su samo podsjetnik.
U ovoj poruci Majka nas ponovno zadužuje molitvom,
moliti sjedinjeni sa Isusom, svoj križ nositi pored Isusova
križa da ih božanska ljubav u molitvi sjedini.
Budite molitva, budite svjetlo, pored onih koji lutaju
ovim svijetom bez Boga i njegove ljubavi. Ne može se znanjem
ući u bit poruke Neba, nego samo molitvom i načinom života.
Vjersko znanje ne može zamijeniti vjersku praksu.
(Komentar: eum)

Gospina poruka o Ljubavi

21.03.2024.

Gospina poruka preko vidjelice Mirjane, 18.3.2024.

(Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982.
Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina. Ukazanje je započelo u 13:23 h i trajalo do 13:27 h)
"Draga djeco, po milosrdnoj ljubavi Božjoj ja sam s vama. I zato vas kao majka pozivam da vjerujete u ljubav. Ljubav koja je zajedništvo s mojim Sinom. Ljubavlju pomažete drugima da otvore svoja srca da upoznaju moga Sina i da ga zavole. Djeco moja, ljubav čini da moj Sin svojom milošću obasjava vaša srca, raste u vama i daruje vam mir. Djeco moja, ako živite ljubav, ako živite moga Sina imat ćete mir i bit ćete sretni. U ljubavi je pobjeda.
Hvala vam!"


Isus ti govori: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Evanđelje po Mateju 11, 28) Mnogo je toga što svakoga dana možeš raditi. Ono dobro, a ono i važno. No, ništa nije tako dobro i važno kao provođenje vremena sa mnom. Provesti vrijeme razgovarajući sa mnom i čitajući biblijske priče, to je najbolje što ćeš ikada učiniti. To će u tvoje srce unijeti tako veliku i sjajnu radost koja će svima biti vidljiva.

Svu ljepotu koju je Bog stvorio vidljiva je ljubav za sve nas, a kada ljepotu prepoznajemo sa zahvalom osjećamo onu istinsku božansku ljubav za sve ljude, za svoj bitak i sve stvoreno po Božjoj ljubavi koju dotičemo u radosti vječnog postojanja..

(Odabrao i komentirao: eum)

Ljubav nas upućuje na druge kao sebi ravne

15.03.2024.

Ima nešto paradoksalno u povijesti religija: vjera u Boga može podijeliti ljude!I doista, čovječanstvo je podijeljeno u pogledu shvaćanja Boga, predodžbi i slika o Bogu. Živimo u svijetu u kojemu postoje različite religije. Spomenimo samo one najpoznatije: židovstvo, kršćanstvo, islam, pa religije dalekog Istoka, kao što su hinduizam, budizma, taoizam. Zbog toga nije dovoljno reći da postoji Bog. Odlučujuće pitanje glasi: Kakav je Bog? Je li dobrohotan, ravnodušan? Koji je njegov plan sa svijetom? O tome ovisi naš odnos prema životu, prirodi, prema sebi samima i drugim ljudima.
Kršćanska vjera ispovijeda da je Bog zajednica ljubavi svete Trojice – Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako je slika Oca putokaz do Boga koji je moj stvoritelj, kojemu zahvaljujem za dar život; Otac kojemu se obraćam s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjam. Slika Sina putokaz je do Boga koji me susreće u Isusu iz Nazareta, kao moj brat i prijatelj, kao moj učitelj koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojega mogu doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji me oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”, to jest aktualizira i ponovno otkriva dublji duhovni smisao Kristovih riječi. Krist svojim govorom i prispodobama potvrđuje učenje evanđelja o trojedinom Bogu, no ostale religije to ne prihvaćaju te svoje pojedine članove kažnjavaju ako prihvate Isusovo učenje – Zašto?!
Često mislimo da je tajna Božanskog Trojstva samo za svećenike i teologe, a ne za obični puk. I to je pogrješno. Kršćansku vjeru u Presveto Trojstvo treba praktično živjeti. Kako? Prvo, ako je Bog u sebi događaj ljubavi, zajedništvo u ljubavi, odnos, razgovor, prijateljstvo, ja i ti, primanje i davanje, tada svako uspjelo ljudsko zajedništvo, jest slika, sakrament, prispodoba Boga i njegove trojstvene ljubavi! Božansko Trojstvo model je vjerničke zajednice, Crkve. Što možemo naučiti od Trojedinoga Boga? Da nitko sebe ne stavlja u središte! Svaka od božanskih osoba upućena je u ljubavi na onu drugu.

(Odabrao i prilagodio: eum)

CRKVA IZMEĐU STAROG I NOVOG

10.03.2024.

(Otkr 7,9.14-17; Iv 10, 27-30)
Katkada znamo reći za nekoga da je ‘konzervativan’ ili ‘progresivan’. I jedna i druga riječ mogu imati negativan prizvuk. Tako se nekoga može etiketirati da je ‘nazadan’, ‘konzerva’, odnosno da je ‘liberalan’, ‘moderan’. Često su takva etiketiranja prilično besmislena, čak i glupa. ‘Biti konzervativan’ doslovno znači htjeti ‘sačuvati’ sve ono što je dobro i vrijedno iz prošlosti. U tom smislu svaki kršćanin mora biti ‘konzervativan’. Isto tako, ‘biti progresivan’ znači doslovno ‘predvoditi’, koračati naprijed, izložiti se budućnosti i njezinim izazovima. U ovom smisli svaki kršćanin mora biti i ‹napredan›. U biti, obje riječi valja u sebi objediniti. Ako bismo bili samo konzervativni, Crkva bi postala muzej. Ne bi imala više što reći današnjem ljudima. S druge strane, ako smo jednostrano progresivni, nismo ukorijenjeni, nemamo čvrsto tlo pod nogama, olako prodajemo dragocjenu baštinu (tradiciju) i zajedničku povijesti.
U Crkvi nije moguće izbjeći napetost između tradicije i napretka. Nju valja izdržati i nositi na evanđeoski primjeren 101 Služba Božja 53 (2013.), br. 1, str. 97 - 110 način. A to uvijek znači spremnost učiti, sebe korigirati, otvoriti se sadašnjem trenutku. U tom pogledu poučno je ono što apostol Pavao savjetuje u 14. i 15. poglavlju poslanice Rimljanima. Naime, on podsjeća kršćane u Rimu da zajedništvo vjere dublje seže od svih međusobnih razlika i prijepora. Pavao jasno prepoznaje tipične slabosti kako ‘konzervativaca’ tako i ‘naprednjaka’. Konzervativni kršćani izlažu se opasnosti da druge osude, da posumnjaju ili čak potpuno zaniječu drugima pravovjernost. Pa se onda zna čuti: ‘Taj i taj nije više crkveni i katolički, treba upozoriti biskupa!’ “Progresivni” su kršćani u opasnosti da druge gledaju s visoka i bez poštovanja, da ismijavaju nečiju ‘naivnu vjeru’.
Apostol Pavao zaklinje obje strane da se tako ne odnose jedni prema drugima. I podsjeća ih na to da je Krist umro i za one koji drukčije misle. I to mora biti vidljivo u međusobnom ophođenju. I u naše vrijeme često slušamo o razmiricama i različitim diskusijama unutar Crkve i župne zajednice. Kada bismo smogli snage prihvatiti i respektirati one koji drukčije razmišljaju, za neke bi to bilo prava čudo! To bi značilo da želimo razumjeti jezik drugoga..
(Odabrao i prilagodio: eum)

Pozitivna strana

07.03.2024.

Temeljno poslanje Crkve glasi: tražiti i raditi za kraljevstvo Božje, biti ribari ljudi. Kraljevstvo Božje nije prostorna kategorija, nego stvarnost međuljudskih odnosa i zajedništva. To je “Isusova vizija” novoga Božjega svijeta. Odlučujuće je da mrežu uvijek iznova bacamo na desnu stranu – desna strana od starine predstavlja pozitivnu stranu (primjerice, desni razbojnik): “Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.” ‘Desna strana’ simbolizira pozitivan pristup zadaći koju Crkva treba ispuniti, svijest da djeluje u Isusovo ime, ispunjena Duhom Svetim. Drugi detalj govori o viziji Crkve koja je ‹katolička›, sveobuhvatna. Ona je slična velikoj mreži koja obuhvaća i međusobno povezuje ljude, često različite po boji kože, naciji ili društvenom položaju. To je mreža – Crkva u kojoj ima mjesta za Petra koji je zatajio Isusa, za Tomu koji je oprezan i sumnjičav, za Natanaela koji u prvom susretu s Isusom bez okolišanja pita: ‹Iz Nazareta da može biti što dobro?› (Iv 1, 46) U njoj ima mjesta i za Zebedejeve sinove koji se prepiru oko prvih mjesta Svatko od nas osobno pridonosi toj odveć ljudskoj Crkvi na koju se tako rado i često tužimo. To ne bismo trebali nikada zaboraviti! U knjizi Otkrivenja, Ivan opisuje prizor “velikog mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda”. U tekstu nalazimo tri slike Crkve koje su i danas aktualne: to je Crkva koja je oprala haljine svoje u krštenju i obukla bijelu haljinu (vjernost krsnim obećanjima, trajna potreba obnove vjerničke zajednice); Crkva koja pred prijestoljem Božjim služi Bogu i ljudima (Crkva služiteljica); Crkva koja dopušta da je Jaganjac vodi na izvore vodâ života (povratak Evanđelju).
(Odabrao i prilagodio: eum)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.